U neko doba noći probudio ga je nepodnošljiv bol u glavi. Zaista nepodnošljiv. I osjećaj neopisive slabosti u cijelom tijelu. Moždani udar, znao je. I njegova majka ga je imala, otprilike u njegovoj starosnoj dobi. Instinktivno je krenuo da se uhvati za glavu, ali desna ruka nije slušala. Nije mogao da je podigne. Nije uspio ni pokušaj da pozove nekog od čuvara. Nije namjeravao da zove zato što je bio uspaničen i da bi vapio za pomoć, već više iz osjećaja obaveze. A i htio je da učini nešto povodom te glavobolje. Ali, riječi nisu izlazile, koliko god se upinjao. Dakle, stradao je i centar za govor. Udar se desio u lijevoj polovini mozga, zaključio je. Sa druge strane, misli su mu bile potpuno bistre i jasne, kao da se ništa nije desilo. A opet, osjećao je da će se udar vrlo brzo ponoviti i da će taj biti fatalan. Nije za to davao ni pet para. On je svoje račune sa životom izravnao.
Samo da ova usrana glavobolja prođe. Jedino to ga je pokrenulo da lijevom rukom gurne knjigu sa stočića, kako bi je oborio na betonski pod i zvukom skrenuo pažnju na sebe. Uspio je. Stražar je došao, odmah snimio situaciju i pozvao pomoć, tako da se vrlo brzo, iako od toga, znao je, nije moglo biti nikakve koristi, našao u bolničkim kolima. Dok su se vozili od Spuža ka Podgorici, život mu je, baš kao ono na filmu, projurio pred očima, od žmurke i fudbala s ekipom iz komšiluka iza babine kuće na Cetinju, preko vojnog roka u Požarevcu, studentskih žurki, stopiranja do Budve i odvajanja veselih strankinja, vjenčanja u konobi u Perastu, do Manjinog rođenja i nedavnog vjenčanja... Samo lijepi dio života, uprkos svemu, je bio u stanju da primijeti u tom ubrzanom filmu. Taj život je, na kraju, ipak bio milostiv prema njemu. Bio je zahvalan na tome. I miran, savršeno miran.
- Znači, to zaista tako ide, kao na filmu, nije fama – mislio je, dok su se bolnička kola, potpuno izlišno, ubrzano parkirala pred Kliničkim centrom, ispred kojeg je već čekala ekipa kojoj je javljeno da ga preuzme. Da je ikako mogao, rekao bi im da nema potrebe da žure, da sve ide svojim tokom, baš kako treba. Da se on odlično osjeća, da je i glavobolja prestala, da je prestalo sve što ga je uznemiravalo...
pozdrav svim mojim prijateljima vani, svatko tko danas čita ovo svjedočanstvo trebao bi slaviti sa mnom i mojom obitelji jer je sve počelo kao šala za neke ljude, a drugi su rekli da je nemoguće. Moje ime je Isabella Ethan i ja sam iz Ukrajine, ali se selim u Chicago, SAD sa suprugom. Sretno sam oženjen, dvoje djece i lijepom ženom. Mojoj obitelji se dogodilo nešto strašno, ostao sam bez posla, a supruga je napustila kuću jer se nisam mogao brinuti o sebi i potrebama. Moja obitelj. Ona i moja djeca u tom trenutku. Uspio sam devet godina, nijedna žena me neće podržati da se brinem o djeci. Pokušavam poslati testove svojoj ženi, ali ona me blokira u komunikaciji s njom. Pokušavam razgovarati s njenom prijateljicom i obitelji, ali još uvijek znam da mi netko može pomoći i prijavio sam se tada na toliko prijatelja, ali oni me i dalje neće zvati, sve dok ne dolazi vjerni dan koji nikada u životu neću zaboraviti. Kad sam sreo svog starog prijatelja objasnio sam sve svoje poteškoće i on mi je pričao o sjajnoj osobi koja mu pomaže da nađe dobar posao u kompaniji Coca Cola i rekao mi je da piše, ali ja sam osoba koja nikada ne vjeruje u pravopis, ali ja odlučio probati i dr. Alaba me uputio i pokazao mi što da radim. U sedam dana ručka čarolija. Slijedite sve upute i dobro učinite ono što je tražio od mene. Dr Alaba je siguran da će sve proći kako treba i moja supruga će me ponovno vidjeti nakon prekrasnog posla dr. Alabe. Nazvala me supruga na nepoznati broj i ispričala mi se i rekla mi da joj jako nedostajem i da se naša djeca i moja žena vraćaju kući. Danas vodim tvrtku Paragon u SAD-u. Preporučam vam da ako imate bilo kakvih problema pošaljete e-mail na ovaj {dralaba3000@gmail.com} ili WhatsApp preko njegovog kontakta ispod +1(580) 373-2215 Hvala dr. ALABA. i dobit ćete najbolji rezultat. Uzmite stvari zdravo za gotovo i to će vam oduzeti. Želim vam najbolje .......
ОдговориИзбриши